12ti kongres dijabetičara Mali Lošinj 16-19.04.2015.
Iz naše udruge Mellitus na Lošinj su otputovale 3 obitelji predvođene našom Adrianom. Slijedio je red predavanja, red razmjene iskustava, red kupanja, red pričanja i tri su dana proletjela u trenu. Ono što je nama roditeljima bilo posebno toplo oko srca , bio je pogled na 6 malih slatkiša na okupu. Nova prijateljstva, prvi samostalni inzulin u trbuh, prva želja za pumpicom, prvi kongres ali ne i zadnji.. slatki prijatelji… uz izjavu dana mog Danijela “Mama ti u stvari moraš biti sretna što ja imam šećer. Da nemam, sada nebi bili ovdje i imali ovako super prijatelje” Eto dakle moram biti sretna a sretna sam kad vidim da je on sretan i kad vidim onu grupu mladih od 18-25 kako su lijepi, uspiješni, mladi ljudi. Kad vidim našu Adrianu, Tonija i .. srednju generaciju kako imaju svoje obitelji i normalan život. Sretna sam kad vidim one starije Davora i ostale koji su već pred penziju i one još starije koji imaju D1 već 50 g i plešu kao da im je 30 tek… ovakvi susreti ulijevaju sigurnost i nadu u bolje sutra. Znate li da je životni vijek ljudi na inzulinu dulji od prosječnog životnog vijeka jer zdravije žive i više se kreću ! Znate li i da je dokazano da zabrinuti roditelji mogu imati PTSP zbog stalne brige ( morat ćemo tražiti beneficirani radni staž 😉 ) . Po povratku u školske klupe mali Type 1 team pripremio je za školu i izvještaj o nezaboravna tri dana na Lošinju.
Znate li da zaista ima trenutaka kada je slatko biti sladak !!!!