Dexcom protiv Enlite sustava
Nakon prvog šoka nakon otkrivanja dijabetesa vratili ste se kući i pokušavate uloviti konce “normalnog” života. Mjerite šećer 5,6,7,9,10,12 puta dnevno i uštimavate doze inzulina, živite u strahu od hipa i hipera. Kako propisanih 500 trakica za djecu nije ni izdaleka dovoljno za takvu kontrolu a budimo realni ne možete dijetetu dati inzulin na blef uz obrok ako neznate kakav mu je šećer , a ni ocijeniti dali je doza bila ispravna ako ne izmjerite 2 sata nakon obroka. I život se svede na stalno bockanje a prstići uskoro liče na švicarski sir. Mama ( i tata) padaju s nogu jer se bude svaka 3 sata noću i mjere i ubrzo su svi na rubu snaga i živaca. Djelomični spas postoji a zove se CGM – ili sustav za kontinuirano mjerenje šećera u krvi . Senzor koji se aplicira pod kožu svakih 5 min šalje očitanje glukoze u plazmi a dobiveni rezultat očitavate na tzv. reciveru. Moram napomenuti da s obzirom da je podatak iz plazme a ne iz krvi postoji kašnjenje u mjerenju kod Enlita oko 20 min kod Dexcoma oko 10 ali to je zanemariv nedostatak naspram prednosti. Postoje i spasonosni alarmi za visoko i nisko, upozorenja i dijabetes odmah postaje lakši a period u noći koji spavate ipak spavate opuštenije. Uz malo sreće možda noćas ni neće zazvoniti alarm 😉 No kako to kod nas biva CGM sustav ne ide na teret HZZO-a pa si ga morate priskrbiti sami. Ako uzmemo da mjesečno nadokupljujete trakica u iznosu i po par stotina kuna onda možda investicija u senzor koji isto toliko košta i nije uzaludna jer ćete štediti i prstiće i novčanik. Jedino je startna investicija prilična. Da bi vam pomogla u odabiru koji je onaj pravi CGM za vas, u prilogu je usporedni test 2 CGM-a dostupna u našoj “bližoj ” okolici. Moj je sin nosio/nosi oba i ovo je testiranje provedeno u praksi i usporednim testiranjem u istim uvijetima.